Narodna meteorologija i Lokvarski kalendar: zakukuriče li pijetao noću, mijenja se vrijeme

"Iz predškoske dobi i djetinjstva pa onda mladosti, ostao mi je i razvijao se interes za prirodu, poštovanje prema zemlji i suživot s njom, interes za zajedništvo u obitelji i lokvarskoj zajednici. Otkada se čovjek odalečio od zemlje, odalečio se i jedan od drugoga, što nije dobro. Treba živjeti u skladu s prirodom po nauci naših starijih poštujući mudrosti koje su nam ostavili", poručuje Mirjana Pleše, zaljubljenica u prirodu i tradiciju, umirovljena učiteljica iz goranskog mjesta Lokve.

U vrijeme njenog djetinjstva lokvarske obitelji živjele su u zajedništvu i posjećivale se bez prethodnih najava. Za zimskih večeri su razgovarali, kartali, žene su plele i prele, a djeca su sa zanimanjem slušala, ali bez uplitanja u razgovor. Igrali su Čovječe, ne ljuti se i Tombolu.. i vježbali mozak pamteći razgovore i događaje.

"Živeći tako u našoj maloj-velikoj zajednici zapamtila sam mnogo o vremenu i narodnoj meteorologiji što sam kasnije prenijela na mlađa pokoljenja. Tako je u učeničkoj družini nastao prvi skromni kalendar, a zatim u udruzi Ljubitelji lokvarskih starina s mlađim suradnicima i suradnicama Marijanom i Andrejom, Bojanom i Nikolom, vrlo bogat i poučan te grafički privlačan i zanimljiv Lokvarski kalendar, eto već 19. put", ponosno ističe Mirjana koju njene suradnice nazivaju 'zavičajnom hodajućom enciklopedijom'.

Kako nastaje sada već poznati Lokvarski kalendar?

"Bilježimo kakvo je vrijeme u 12 dana od Svete Lucije do Badnjaka. Tih 12 dana zovemo brojanice, podijelimo dan od 24 sata na 30 ili 31 dio i dobijemo dane u mjesecu. Redovno promatramo prognostičare u prirodi: nebo, Mjesec, Sunce, maglu, oblake, vjetar.. Pratimo kretanje ptica i osluškujemo ih, slušamo također pijetlove i kokoši, promatramo brda i brežuljke, je li kamen mokar ili suh, očitavamo temperaturu. Nažalost, svjedočimo da se priroda brani od čovjeka: vrhovi više ne šume ili kratko šume, vjetar mijenja smjer i zbunjuje nas, a i ptice su zbunjene", komentiraju članovi Udruge.

Brojanice su im pokazale da će poslije siječnja (koji se ostvario i počeo mirno i tiho, pa je poslije 10-og zabiljelio Lokve) nastupiti bijela veljača s obiljem snijega. "Prošla godina je Goranima bila toliko nezgodna da u svibnju nisu mogli niti krumpir posaditi. Nove brojanice pokazuju da će i 2020. biti mokra", upozoravaju uz napomenu da se radi o mikroprognozi i da bi ju svako mjesto trebalo raditi za svoje područje. Nije to baš jednostavan posao jer se vrijeme upisuje i po danu i po noći, dakle podrazumijeva konstantno praćenje i bilježenje.

Udruga Ljubitelji lokvarskih starina održava stare običaje na životu

U Udruzi se bave i proučavanjem tradicijskog lokvarskog graditeljstva te pokušavaju očuvati zavičajni govor, no boje se da će to biti izuzetno teško. Sve je manje ljudi u Lokvama (šale se da ima puno lokava, a malo Lokvaraca), a još manje onih obitelji u kojima se održala komunikacija na lokvarskom narječju. Članice se subotom sastaju na radionicama kako bi se družile i oživjele tradicionalni ručni rad. Prostorije Udruge u kojoj se čuvaju brojni stari predmeti lokvarskog kraja mogu se uz prethodnu najavu razgledati. Ono što plijeni pažnju posjetitelja svakako je tkalački stan.

Uvjereni smo da je sva mudrost došla iz sela u grad, a ne obrnuto. Mi tako mislimo i živimo. Ja znam što znači ako pijetao u mom kokošinjcu noću zakukuriče - promijenit će se vrijeme! To kazuje i kokoš kada intenzivno uređuje svoje perje. Prognostičari u prirodi kazuju mnogo i treba im vjerovati, ali treba ih i pažljivo čuvati, kaže Mirjana.

"Naša Udruga od osnivanja 2004. godine ozbiljno, a nešto igrajući se, na radost mještana čuva narodnu meteorologiju na što smo vrlo ponosni. Osim toga, razvija i čuva građu o lokvarskom govoru i običajima, o lokvarskom narodnom graditeljstvu, o glazbi i glazbalima u lokvarskim obiteljima, o starim lokvarskim zanatima i alatima, jelima i slaticama. Održava radionice ručnog rada prilikom kojih članice i članovi izrađuju izvorne lokvarske suvenire: tkaju, pletu, heklaju, vezu. Udruga brine i o bogatoj etnografskoj građi prikupljenoj od lokvarskih obitelji od inicijative 2001. godine. Stare predmete donirali su mještani Lokava i zaista ih treba čuvati. Problem je što su uvjeti u zgradi gdje je zbirka smještena vrlo loši tako da se mnogi od vlage već uništavaju. Nastojimo očuvati lokvarsku tradicijsku kulturu, živjeti po nauci naših starih i tu nauku prenositi na mlađe", poručuju.

Zavičajni govor mnogo je bogatiji od standardnog književnog i treba ga očuvati

Mirjana Pleše, umirovljena učiteljica hrvatskog jezika i knjižničarka, prisjeća se lijepih dana učiteljevanja u osnovnoj školi u Lokvama u kojoj je radila 43 godine. "Svi smo išli u istu školicu, moj muž i ja, naša djeca, naša braća i sestre, a i naši roditelji, i majke i tajte. Bilo mi je lijepo, osim nastave u struci i poslova školske knjižničarke, za dopunu tjednog zaduženja nestručno izvoditi i nastavu tjelesne i zdravstvene kulture i povijesti, raditi u računovodstvu i dva mandata biti ravnateljica OŠ Rudolfa Strohala. Za istraživački rad i čuvanje lokvarske tradicijske kulture, za uspjeh na smotrama dječjeg stvaralaštva dobitnica sam pohvalnica i zahvalnica Općine Lokve i Primorsko-goranske županije (Upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu), unaprijeđena sam odlukom Ministra u zvanje učitelj mentor i dobitnica sam Godišnje nagrade Općine Lokve 2015. od kada sam u mirovini. Suautorica sam monografije o lokvarskoj osnovnoj školi povodom 140. obljetnice", navodi poznata čuvarica lokvarske tradicije.

Mirjana je aktivno djelovala na zapisivanju tradicijske lokvarske kulture, na scenskim uprizorenjima običaja, snimanju kazivača i poučavanju najmlađih u tome. Završila je tri etnološke škole Hrvatskog etnološkog društva i stekla dragocjenu pouku i iskustvo u radu na očuvanju baštine. Surađivala je i u emisiji Radio Rijeke 'Judi i užanci' te kaže da je u tom periodu svašta naučila, a ne može prešutjeti da je zavičajni govor mnogo bogatiji od standardnog književnog i da bi bila strašna šteta da se zatre.

Sva je mudrost došla iz sela u grad, a ne obrnuto

"Velika je odgovornost na članicama i članovima naše Udruge jer smo uvjereni da je sva mudrost došla iz sela u grad, a ne obrnuto. Mi tako mislimo i živimo. Ja znam što znači ako pijetao u mom kokošinjcu noću zakukuriče - promijenit će se vrijeme! To kazuje i kokoš kada intenzivno uređuje svoje perje. Prognostičari u prirodi kazuju mnogo i treba im vjerovati, ali treba ih i pažljivo čuvati. Moramo shvatiti koliko je važno živjeti u zajedništvu s prirodom - samo tako ćemo biti bolji i bit će nam ljepše", smatra Mirjana.

Priznati meteorolozi poštuju narodnu meteorologiju pa tako i naši Vakula i pokojni Sijerković. No, ljudi se uvijek pitaju koliko je takav kalendar točan? Situaciju prate članice Udruge, ali i drugi ljudi  te nema dileme da je prilično je točan. "Pratimo realizaciju prognoze, gdje je bilo koliko odstupanja, i moramo priznati da smo zadovoljni", konstatiraju iz Udruge. Ovo je 19. tiskani kalendar koji je tematski orijentiran na život u goranskom kraju. Inače, Lokvarski kalendar sadrži 12 mudrosti, za svaki mjesec po jednu. Mirjana govori da se uvijek prisjećala mudrosti 'naših starih', a nakon što joj je ponestalo materijala, počela je zapisivati što je čula oko sebe i često to prevodila na lokvarski govor.

"Narodnu mudrost i narodnu meteorologiju treba čuvati", podsjeća velika štovateljica prirode i svog lokvarskog kraja.