Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Stari zanati
  • 21.01.2022. 12:00
  • Nišavski okrug, Niš

Najstariji ćurčija u Srbiji i sa 89 godina radi od "jutra do mraka"

Čedomir Tasić iz Niša ćurčijskim zanatom bavi se 77 godina ali i dalje sa užvanjem štavi kožu i šije jakne, bunde, rukavice, šubare i papuče.

Foto: Biljana Ljubisavljević
  • 2.057
  • 638
  • 0

Čedomir Tasić iz Niša proslavio je 15. januara 89. rođendan, ali to što je nadomak desete decenije ne predstavlja mu prepreku da od jutra do mraka radi u svojoj ćurčijskoj radnji. Ne zbog toga što je primoran da zarađuje za život, već zato što je istinski zaljubljenik u svoj posao.

Sa uživanjem i dalje štavi kožu, šije kožuhe, jakne, bunde, rukavice, šubare i papuče. Ne odbija ni "sitne" poslove, promeni po neki rajfešlus na đačkoj torbi, stesni i prepravi po koju jaknu, prsluk ili suknju, napravi i popravi neki kaiš. Ne propušta vašare i sajmove, a i dalje sam tamo vozi svoje proizvode i sam ih prodaje.

"Ne mislim o smrti, mada me ljudi pitaju: "Deda Čedo, živ si?" Mislim samo o tome kako ću da nešto napravim i da uzmem neku paru. Šta bi radio kada ne bi' radio? Ne znam", iskren je bio Tasić za Agroklub.

Čemu škola, kad se ima dobar zanat?

Mušterije, dodao je, uvek dočekuje sa osmehom i nastoji da ih ne ucenjuje, odnosno ne naplaćuje skupo svoje usluge.

"Zamenim detetu rajfešlus na rancu, dođe majka i pita koliko košta, kažem koliko daš. Starijim ljudima isto to kažem. Pitao me skoro jedan čovek: "Je l' može majstore da za uslugu platim jednu kafu? Platio mi 200 dinara i zadovoljan sam. Da nisam radio ne bi ništa zaradio."

Tasić svoj posao radi sa elanom

Ovim zanatom, dodao je, bavi se već punih 77 godina i nikad se nije pokajao zato što je, iako odličan đak, izabrao zanat, a ne dalje školovanje.

"Krenuo sam sa drugovima da upišem nižu gimnaziju u Nišu, ali bio je rat i naišli su nemački avioni. Uplašili smo se i vratili kućama. Otac me je sačekao rečima: "Šta ćeš tamo kad imamo dobar zanat i dobar vinograd?", priseća se Tasić.

Kako je kazao, već sa 12 godina seo je za šivaću mašinu i počeo da uči kako se štavi koža.

"Za samo godinu dana naučio sam sve da radim. Otac me je naučio i kako da postupam sa mušterijama i kako da radim. Vremenom sam se usavršavao i primenjivao novu hemiju u štavljenju kože. Učio sam od jednog hemičara koji je radio u fabrici "Đuka Dinić"."

Predmeti od teleće, jagnjeće i jareće kože

Prema njegovim rečima, ćurčijski zanat bio je svojevremeno izuzetno cenjen, a proizvodi od kože i krzna su bili puno traženi sve do 80-tih godina prošlog veka. On je u svojoj radionici odevne predmete uglavnom izrađivao od teleće, jagnjeće i jareće kože. 

"Posle Drugog svetskog rata bilo je bilo nezamislivo da svadba prođe bez naručivanja kožuha. Mladoženja je za taštu naručivao kožuh sa rukavima, a za strine i ujne bez rukava", priseća se naš sagovornik.

Štavi kožu i šije jakne, bunde, rukavice, šubare i papuče

Zahvaljujući svom zanatu, dodao je, proputovao je celu nekadašnju Jugoslaviju i prodavao svoje proizvode i u Sloveniji, Makedoniji i Bosni.

"Bilo je posla, a i radilo se puno i naporno. Dešavalo se često da šijem do pola noći, a posle toga je za mašinu sedao moj otac. Još dok mi je otac bio živ napravio sam dve kuće u Nišu, za svakog sina po jednu, a kupio sam i dva hektara zemlje. Na hektaru i po zemlje zasadio sam vinograd."

Prema njegovim rečima, brojne diplome i medalje sa sajmova govore da je bio dobar i vinogradar i zanatlija.

Prenosi znanje besplatno

Deda Čeda, kako ga svi u niškom kraju zove, sa žaljenjem govori o tome da je već nekoliko godina jedini ćurčija ne samo u niškom kraju, već maltene na području pola Srbije.

"Od Višegrada do Dimitrovgrada nema više ko da ti napravi kožuh i šubaru. Jedan dečko u Svrljigu je od oca naučio da štavi kožu i to dobro radi, ali ga ne zanima da bilo šta sašije", rekao je Tasić.

Kazao je da se njegova dva sina i dva unuka bave drugim poslovima, a nažalost nije uspeo da nađe nekoga ko bi nastavio da radi kao ćurčija. Nudio je da kod njega učenici besplatno stanuju i da ih besplatno obuči.

Želi što niko neće da nauči ćurčijski zanat

"Na svim televizijama sam pozivao da mi dođu jedan ili dva dečaka, da ih naučim zanat. Ne mora da imaju završenu školu. Tri meseca bi učili da štave kože, a tri meseca da šiju. Posle toga bi mogli samostalno da rade. Niko se nije javio."

Radiće dok ga god "noge nose"

Na pitanje još koliko planira da radi, deda Čeda je kategorično odgovorio: "Dok me noge nose". Kazao je da ga zdravlje i dalje dobro služi, dobro vidi i hoda pravo.

"Može da se živi, samo su zdravlje i volja potrebni. Volja sve pokriva. Ne možeš svakog dana da budeš namršten. Ja sam uvek bio nasmejan i nadam se da ovim svojim moralom još produžim život", istakao je Tasić.

Dodao je da je potpuno zadovoljan svojim životom, jer radi ono što voli, ima veliku porodicu, sada već i šestoro praunučadi, a snaje i sinovi brinu o njemu "kako dolikuje".


Foto prilog


Tagovi

Štavljenje kože Šivenje Čedomir Tasić Ćurčijski zanat Kožusi Papuče Jakne


Autorka

Biljana Ljubisavljević

Više [+]

Diplomirani ekonomista, a nesuđeni bankar. Igrom slučaja se odmah nakon studija našla u novinarskim vodama i tu ostala. Kao najlepši deo ovog posla smatra terene u prirodi. Nekoliko novinarskih nagrada osvojila je upravo izveštavajući o zanimljivim ljudima koji žive i rade na selu.