Zadnje aktivnosti

Poslednje aktivnosti korisnika mogu videti samo registrovani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu videti samo registrovani korisnici.
Za kompletne funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Srpske slave
  • 15.11.2021. 16:00
  • Kolubarski okrug, Valjevo

Najčešće slave u srpskom narodu - šta znače i kako se slave?

Krsna slava obeležava se gde god ima srpskog naroda. Najviše slava je u jesen i zimu, ali ih ima i tokom cele godine. Nikoljdan, Jovanjdan i Đurđevdan najviše porodica obeležava u Srbiji.

Foto: Sanja Dovečer
  • 3.976
  • 89
  • 0

Slave u srpskom narodu postoje od davnina, od vremena kada su porodice primale veru Hristovu i krstile se u ime Svete Trojice. Na dan slave, porodica zahvaljuje na molitvama koje on upućuje Bogu za porodicu i dom. Mnogi hramovi tokom vekova podizani su u slavu nekog svetitelja, a dolaskom Svetog Save i njegovo propovedanje vere hrišćanske, doprinelo je da porodice na dan koji je posvećen nekom svetitelju, a kada su primile hrišćansku veru, dobiju svoju, krsnu slavu.

Sveti Nikola - simbol darivanja

Sa početkom jeseni i tokom zime kod pravoslavnih hrišćana nešto je veći broj krsnih slava. Najveći deo porodica svoju slavu slavi od Miholjdana pa do Jovandana

"Kao što se slavi hramovna slava, tako treba da se slavi i porodična. Mi u Valjevu imamo Hram Pokrova Presvete Bogorodice i na dan slave okupljamo se na liturgiji, jer je to slava svih nas. Potom se osvećuje voda, žito i izlomi slavski kolač, a nakon toga se prelazi na produženu liturgiju, agapu ili trpezu. Isto tako i porodice, treba da dođu u hram na dan krsne slave, a potom da u svom domu dočekuju drage i bliske ljude", kaže protojerej stavrofor Slobodan Aleksić.

Po liturgiji se osvećuje voda, žito i lomi slavski kolač

Nema odgovora na pitanje zašto su Nikoljdan, Jovanjdan i Đurđevdan najbrojnije slave, ne samo u valjevskom kraju nego i šire, ali je to predmet proučavanja ne samo teologa, već i istoričara, etnologa

"Naši preci su, gde god su se selili, sa sobom pored stvari nosili i ikonu. Tamo gde su ostajali da žive i gde su se naseljavali, nastavljali su da slave. Nije samo u valjevskom kraju Sveti Nikola najčešća slava. On je simbol darivanja i slavi se u vreme Božićnog posta, a blizu je i Nova godina. Sveti Nikola je poznat i kod katolika i protestanata. Zbog tog svog dara da pomaže ljudima i da ih daruje, prepoznat je i kod našeg naroda." 

Slava nas spaja sa bližnjima

Naši preci su slavili slavu i u ratu i u miru i kad bi ih zadesila kakva nesreća. Slavilo se i u vreme turske vladavine, ali i komunizma, jer su samo tako mogli sačuvati sebe. Slava nije samo tradicija, već izraz naše vere. A, pored slava u našem narodu postoje i preslave. Hrišćanska vera nas uči umerenosti i slavu treba posvetiti Svetitelju, a ne piću i hrani. Slave su prilika da se vidimo sa rodbinom i prijateljima, da vodimo računa jedni o drugima, a na to treba da nas obavezuje ljubav.

"Danas su ljudi previše opterećeni, šta će spremiti od hrane, pića i sve je to lepo, jer svi želimo da ugostimo svoju porodicu i prijatelje, ali to ne treba da bude prepreka, da se neko odrekne slave ako nema novca ili ga nema dovoljno za ono što je zamislio. Nije mera slave u broju gostiju i količini hrane, već u ljubavi koju imamo prema svetitelju i svojim bližnjima. Ako je sa ljubavlju, dovoljna je izneti i samo kocku šećere i čašu vode ili kolače, voće", objašnjava jerej Dejan Tripković i dodaje da je svetitelj taj oko koga treba taj dan da budemo sabrani, a ne stvari koje nemaju veze sa slavom. Slava treba da nas spaja sa bližnjima.

Nije mera slave u broju gostiju i količini hrane

Slave, preslave, vodice, zavetine, žitne molitve, sve su to nazivi za svetkovine, koje se upražnjavaju u okviru porodice ili šire zajednice. 

"Sve promene, društvene i ekonomske tokom XX veka, a naročito nakon Drugog svetskog rata uticali su i na način kako se slavilo i preslavljalo. Nekada se u selima narod okupljao na raskršćima gde se nalazio drveni krst. Tu se obavljala zajednička molitva, družili su se i prisustvovali zajedničkom ručku, a tek onda odlazili svojim kućama i primali goste", objašnjava etnolog Gordana Pajić i dalje objašnjava da od sredine XX veka, sa dugačijim ideološkim uslovima života, ovaj običaj se transformiše i proslava se sve više preseljava u domaćinstva, u kuću i porodicu, zbog čega i poprima karakter porodične svetkovine.

Trendovi se menjaju, ali ono što je nezaobilazano je pokon koji se nosi na slavu. Najčešće je to flaša vina, a uobičajena je i kafa, cveće i čokolade. U stara vremena nije postojao običaj da se domaćinu nosi neki poklon, naročito ne nešto skupoceno. Crkva ne određuje šta ćete poneti, ali ako baš nećete da odete na slavu praznih ruku, savet bi mogao biti da budete pre svega praktični. Domaćin vam, svakako, neće zameriti, ako dođete bez ičega ili sa skromnim poklonom, kao ni što domaćinu niko neće zameriti, ako trpeza nije carska.

UNESKO je prepoznao slave kao jedan lep običaj i od 2014. One su uvrštene na listu kulturnih nematerijalnih dobara.


Foto prilog


Tagovi

Srpska slava Sveti Nikola Darivanje Trpeza Krst Svetac Slobodan Aleksić Dejan Tripković Gordana Pajić


Autorka

Sanja Dovečer

Više [+]

Novinarka sa dvodecenijskim iskustvom. Upoznata sa stanjem i kretanjima u oblasti poljoprivrede na području Valjeva.