Lipicanci ponos ergele

Osamnaest godina poslije pljačke, paleža, ubijanja i zlostavljanja po Bosni i Srbiji, lipička ergela na najboljem je putu da zablista starim sjajem. Čini se da opet ovim statusnim simbolom Lipika, pored Kursalona koji je bio gotovo kopija onog bečkog i jedan od najljepših objekta tog tipa i namjene u zemljama krune svetog Stjepana, a u kojem se odmarala, ljetovala i zimovala austrijsko-mađarska aristokracija, opet šetaju duhovi grofova Jankovića, Stančića i Eltza, čiji su rasni konji preteče lipičke ergele.

Pokretne mete

Ipak, dok hodam obnovljenim boksovima s gizdavim lipicancima, kao da još odjekuje njištanje konja izbezumljenih vatrom, zapaljenim štalama, eksplozijama granata, nemoćnih da pobjegnu iz stajskih boksova, tog rujna 1991. Pričaju očevici kako je dio oslobođenih konja izbezumljeno trčao poljem praćen vriskom razularenih hordi s obližnjih brda. Bili su pokretne mete u koje se gađalo iz sveg oružja.

Jedan mladi pastuh pao je tu, na pola ceste lipičke ergele izrešetan rafalima, drugi su posrtali pod malokalibarskim mecima. Kada su se borbe stišale, a hrvatski branitelji povukli, od 118 rasnih grla ostalo je 88. Nedostalo je 30 konja. Dvadeset šest ih je nakon oslobođenja Lipika pronađeno i otkopano u jami nedaleko od Filipovca. Ostalih 88 odvedeno je u Bosnu, u selo Lilić, a dio su “osloboditelji” pokrali baš kao i svu opremu: konjsku ormu, fijakere, kola.
Tako je ergela Lipik ukradena te je završila u Vojvodini, gdje su konji prolazili pravu kalvariju, od Vojne ustanove Karađorđevo do novosadskih privatnih štala raznih mafijaša. No, nakon dugih pregovora, kada je 90 konja zbog gladi i iscrpljenosti tijekom 16-godišnjeg egzodusa uginulo, dogodio se obrat i konji su vraćeni. Među 66 vraćenih konja samo je osam njih (tri pastuha i pet kobila) koji su preživjeli egzodus dok su ostali konji potomci pokradenih lipicanaca.

Među njima je 22-godišnji rasni lipicanski pastuh 53 Conversano Batosta, rasplodnjak i ponos ergele. A iz Lipika su ga ukrali kao četverogodišnjaka. Prošao je Batosta put od Lipika, preko Bosne, sve do Novog Sada, gdje je u Vojnoj ustanovi Karađorđevo bio glavni “skakač”, što se protivi regulama konjogojstva jer ukraden konj ne smije biti glavni rasplodnjak.

No, Batostini otmičari itekako su dobro znali da se radi o prvoklasnom genetskom materijalu, tako da u Srbiji ima jako puno potomaka. Njegovi uzničari nisu bili nimalo široke ruke. Batosta je nakon povratka u Lipik bio sama kost i koža. Kada se oporavio, unatoč godinama, otpremljen je u Državnu ergelu Đakovo, gdje je nastavio osjemenjavati kobile. Iako u poznijim godinama, Conversano Batosta 53 i dalje se drži kao mlad pastuh, tako da ponovo u lipičkoj ergeli stvara potomke.

Prema nekim procjenama računa se da u Srbiji ima još oko 500 potomaka lipicanaca i 20-ak arapskih konja koji nikada nisu vraćeni.

Iako su tragovi razaranja još vidljivi, najveći dio ergele je obnovljen i u čistim stajama trenutno su 53 grla, od kojih su dva arapska konja i dva međimurca, a svi ostali su lipicanci. Proljetos im je uletio virus herpesa (do tada nezabilježen u Hrvatskoj) koji napada bređe kobile i pokosio 16 tek rođenih ždrebenaca. Ipak, preživjelo je petero ždrebadi, koji sada iz boksova radoznalo promatraju posjetitelje. Ipak, stručnjaci i momci u štalama su radosni jer su sada bređe 23 kobile, koje se trebaju ždrijebiti od ožujka do lipnja sljedeće godine.

Uz konje odrastali i umirali

Mr. Mato Čačić, ravnatelj Hrvatskog centra za konjogojstvo - Državna ergela Lipik, ustrajan je u svom naumu da ergela treba vratiti stari sjaj, pa i više od toga. Zbog toga danonoćno radi kako bi ergela postala edukacijski centar i svojevrsna banka za čuvanje genetskog unapređenja uzgoja svih pasmina u Hrvatskoj.

- Želimo da svaki rod ima svoj genski bazen. Naši rodovi nalaze se u Sloveniji, Austriji, Srbiji, Mađarskoj, Bosni i sve su to potomci konja grofova Jankovića, Stančića i Eltza. Imamo 1300 lipicanaca, možemo napraviti sedam ergela. Najveći broj grla je u vlasništvu privatnika, uglavnom Slavonaca koji su oduvijek vezani uz konje uz koje su odrastali i umirali - kaže Čačić. Dodaje kako dio ergele žele otvoriti posjetiteljima, pogotovo djeci.

Autor: Željko Mužević
Foto: Danijel Soldo