Konjogojstvo: Moderni poduzetnik Ivan Tomljenović Mima i oštarska udruga Kirijaši, tradiciju držanja konja za šlajs i kirijanje uspješno održavaju
Slavonija ima svoje lipicance, Posavina hladnokrvne kobile i pastuhe na poljima, a Velebit vlakaše, šlajsere i kirijaške konje, koji su kroz povijest, kao i ljudske sudbine, utkani u svaku poru te čarobne planine - međaškoga grebena kontinentalne Domovine s morem.
Poput nepredvidivih olujnih turbulencija toploga i hladnog zraka na Velebitu i kirijaški i kočijaški životi na cesti i u šumi bili su, a i danas su bogati visokoadrenalinskim iskustvima.
Karlobag je bio lička luka, a Gospić podgorska i otočka željeznička postaja. Vezu dugačku 40 kilometara planinske kaldrme i serpentina preko 900 metara visokog prijevoja Baška Oštarije održavali su kirijaši s konjima prevozeći sol, žito, vino, drvenu građu.....Isto tako dužinom cijelog Velebita posječene trupce na lagere za utovar vlakali su ili šlajsali konji sa svojim kočijašima. Nerijetko po vrlo nezgodnim, kamenitim i opasnim vlakama gdje su i kočijaš i konj morali imati vještine za obuzdavanje vučenoga trupce.
Tu tradiciju na neki je način s modernim gospodarskim razvojem, sve do turizma u tom prelijepom i po koncentraciji geografske raznolikosti jedinstvenom kraju, povezala je udruga i poduzetnik Ivan Tomljenović Mima, sin oca Milana (Mime) i otac Milana (Mime), a unuk Ivana Tomljenovića, koji se s pečalbe u Kanadske šume nikada nije vratio. Relativno siromaštvo obitelji i velebitskoga sela odvelo ga je još sedamdesetih godina na rad u šumu s konjima, domoljublje u Domovinski rat i policijsku službu, a poduzetništvo nazad konjima, proizvodnji hrane, drvnoj preradi i turizmu, najprikladnijim gospodarskim granama za Liku, pa je i volonterski načelnik Karlobaga.
Za konje i šumu bile su vezane stotine obitelji, a kočijaše se ponekad moralo dovoditi i iz Bosne, jer šume je bilo puno, a sezona kratka zbog jakih ličkih zima, kaže Ivan Tomljenović i danas vlasnik dvadesetak prvoklasnih konja, koji rade u šlajsu.
Na većini naših terena moderna šumarska tehnika za rušenje i izvlačenje nije pogodna. Ona treba ogromnu infrastrukturu, koja je onda uzrok devastacije kraškog okoliša, a upitna je i isplativost. Tradicionalna veza ličkoga čovjeka, konja i šume nikada neće prestati, ako budemo dovoljno pametni i sačuvali ono što nam je priroda dala, kaže Tomljenović, koji je revitalizirao i poznatu pilanu u Šušnju, sudjelovao u izgradnji i popravcima velebitskih cesta i putova, a krajnja mu je želja prijevoj Baške Oštarije obogatiti turističkim sadržajima, koji će dovesti ljude da uživaju u planini s koje mogu umočiti prst u more.
Na tom tragu održana je i do sada najposjećenija dvodnevna oštarska manifestacija natjecanja konja u šlajsu i olimpijada starih sportova. Sudjelovalo je petnaestak vlasnika konja, a organizacija natjecanja i pratećih sadržaja bila je na zavidnom nivou, pa se posjetitelji već broje u tisućama. Zaista imponira manifestacija zasnovana na tradicionalnim vrijednostima, a sa suvremenom i uljuđenom organizacijom koje se ne bi sramile ni europske turističke velesile i tradicionalni veliki uzgajivači konja.
U nastvku teksta pogledajte galeriju slika.
Autor: Rajko Polić
Povezana stočna vrsta
Može se reći da je konj životinja o kojoj je u prošlosti najviše ovisio napredak ljudske civilizacije te je imao najveću i najraznolikiju upotrebu. Domestikacijom konja,... Više [+]
Tagovi
Autor