Diplomirani pravnik Krunoslav Paun posljednji je opančar u Slavoniji

Umjesto da radi u nekom odvjetničkom uredu ili obavlja neke druge pravničke poslove 38-godišnji Krunoslav Paun iz Donjih Andrijevaca već 13 godina vodi opančarsku obrtničku radionicu u svome rodnom selu. Koliko zna, posljednji je registrirani opančar u Slavoniji i jedan od posljednjih u Hrvatskoj.

Naime, nakon završetka fakulteta ovaj diplomirani pravnik kraće vrijeme radio je u struci, a onda se u potpunosti posvetio zanatu koji je naslijedio od svoga pokojnog djeda Josipa, vrsnog opančarskog majstora.

"U vrijeme studiranja prava, nisam baš zamišljao da ću se baviti izradom opanaka", kaže Krunoslav opisujući da je prvo uz djeda u njegovoj radionici počeo s izradom kožnih torbi, a nakon njegove iznenadne smrti, a radio je do zadnjeg dana, bilo mu je žao da taj zanat propadne, pa se odlučio okušati u tom tradicijskom poslu.

"Na početku sam imao isključivo teoretsko znanje, barem u tom dijelu oko izrade opanaka, ali sam imao veliku želju nastaviti djedovim putem. Ostalo je nekoliko nezavršenih narudžbi pa sam nazvao te kupce i ponudio im da ja probam napraviti, pa kako ispadne. Neki su pristali, neki nisu, a kasnije se posao lagano razvijao", priča o svojim počecima dodajući da je naslijedio i prastare alate kojima i sada radi.  

S djedom se od malih nogu družio u radionici, ali kao dječaku bila je to samo igra. Tek kada je studirao počeo se zanimati za izradu opanaka i drugih rukotvorina, ali i za teoriju tog zanata.

"U toj fazi, uz kavu s djedom, najviše sam i naučio. Iako sam studirao, živio sam kod kuće. Svako jutro je počinjalo s kavom i gledanjem izrade opanaka i slušanjem raznoraznih anegdota i priča povezanih s tim zanatom. U praksi sam jako malo radio, jer je djed bio spretan i u snazi, pa nije bilo potrebe da i ja radim", sjeća se. 

Skapčani opanci, kaišari, opanci s jezikom, mašlanci

Krunoslav je dobro svladao tajne djedovog majstorluka i sada prvenstveno izrađuje opanke, sandale, čizme, lovačke i svinjarske tradicionalne torbe, ali i remenje, ukrasne boce, papuče, narukvice, privjeske, futrole za puške i još puno drugih proizvoda. Kaže posla ima dovoljno, a kupci su najviše KUD-ovi i pojedinci "čuvari tradicije“, ali i ljudi koji njegove proizvode žele kao suvenire ili poklone.

Zanimalo nas je koje vrste opanaka proizvodi. Ukratko je spomenuo njihove zanimljive nazive i karakteristike.

"Skapčani opanci, tako se zovu radi svoje prepoznatljive kopče ili 'bage', tj. bube", otkriva napominjući da je to limena kopča svojstvena samo za tu vrstu opanaka, a ujedno i najčešći model u cijeloj Slavoniji. Opanci kaišari izgledaju kao papuče, odnosno otvoreni su na zadnjem kraju, a imaju kaiše koji se vežu oko potkoljenice. Opanci "s jezikom" su klasični radni koji za ukras imaju samo "jezik", tj. kožni preklop ukrašen motivom od rupica.

Mašlanci su nacifrani opanci s ukrasima u dvije boje, vezani satenskom mašnom. Ženske lakirane sandale s visokom potpeticom – sandale koje se nose uz svečanu nošnju. Sandale sa zlatovezom – iste ženske sandale sa motivima od zlatoveza. Muške "šivane" sandale, sandale od box kože, šivane bijelim debelim koncem, karakteristične za Đakovštinu. Papuče, kožne i plišane, sa raznim vezovima itd.

"Što se naziva tiče, manje-više svako selo ima svoj naziv, primjerice ringlaši, kolančori i ne znam kako bih ih uopće sve i pobrojao", kaže Krunoslav.

Šivaći strojevi stariji od 50 godina

Prema onome što smo vidjeli te detaljima i ukrasima, shvatili smo da ovaj pravnik u svojoj radionici radi s puno volje, ljubavi i osjećaja te da je prema kreaciji nekih proizvoda zanat pretvorio u pravu malu umjetnost.

"Što se opanaka tiče, oni su 'kreirani' tradicijom, tako da kod njihove izrade ima vrlo malo mjesta mojoj kreativnosti, osim u izboru materijala i slično. Može se bolje izraziti kod izrade torbi i nekih drugih rukotvorina gdje je dopušteno više toga napraviti 'na svoju ruku' i dati si oduška na neki način. Najbolje se mogu izraziti na proizvodu koji je unikatan i gdje kupac dopušta da ga se iznenadi izborom boje, vrste kože i slično, kao što je, primjerice, neka personalizirana futrola za pušku ili torba", napominje.

Opanke, torbice i suvenire Krunoslav radi isključivo od kože, a uz nju koristi platno kao podstavu za torbe i neke papuče, a često je i podstava također kožna.

Uz nekoliko strojeva za šivanje starih 50 i više godina u svom poslu, kako kaže, najviše koristi prastare ručne alate - od lohajzla (probijači) za bušenje ukrasnih rupica, raznih šila za šivanje, gladilica za ravnanje kože, starih noževa i škara, do kalupa i čekića od kojih se neka još jedva drže na okupu, ali i dalje obavljaju svoju funkciju.

Projekt "Budi majstor – učimo da ne zaboravimo"

Na pitanje tko mu pomaže u poslu, odgovara: Supruga Nikolina u smislu marketinga na društvenim mrežama i papirologije. "Naravno i kao podrška u radu te uz to trpi teret ostalih poslova budući da ja puno vremena provodim u radionici. Imamo 3 sina: Jakov (9,5 godina), Andrija (7,5)  i Matej (2,5). Još su premali da bi se odlučili time baviti, ali pokazuju interes i provode dosta vremena u radionici kao 'moralna podrška', hvali ih. 

Krunoslav je i društveno angažiran. Radi kao tajnik u Udruženje obrtnika Slavonski Brod koje već osam godina provodi hvalevrijedan projekt "Budi majstor – učimo da ne zaboravimo". Projekt je o pokrenuo Dragan Žambok, kovač iz Ruščice.

Riječ je o mobilnim radionicama starih zanata, gdje prezentiraju djeci u osnovnim školama tradicijske zanate, da ih probaju spasiti od propadanja i zaborava. Uz njegov zanat, tu su još kovač, lončar i galanterist. Projekt se provodi i uz podršku županije Brodsko-posavske i grada Slavonskog Broda. "Odrađeno je već oko 100 prezentacija u našoj županiji i šire", kaže ovaj diplomirani pravnik kojeg je druženje s djedom vrsnim opančarom vratila u tradicijski zanat od kojeg sada njegova obitelj živi.