Dalmatinac uzgojio divovske tikve, teške oko 400 kilograma

Vijest o divovskim tikvama bi u Kaliforniji pa i u Srijemu bila tek informacija, a u Dalmaciji je senzacija.

"Mnogi dolazu i zagledaju. Čudu se", kaže Petar Pere Lončar (71) koji je u Poličniku kod Zadra uzgojio najveće tikve ikada u Ravnim kotarima pa vjerojatno i cijeloj Dalmaciji.

Iako još nisu za branje, u njih dvije ima brat-bratu 400 kilograma, a možda i više.

Koliko točno znat će se za dvadesetak dana kad Pere, kojega svi u Poličniku zovu Peša, tikve dopremeni u klaonicu PZ Poličanka Perice Zrilića da bi ih izvagao na stočnoj vagi.

"Ako ne bude moglo traktorom morat ću unajmiti neki viličar" kaže Pere, koji o svojim tikvama priča ponosno. S ljubavlju. A kako i ne bih bio ponosan kad ga u Poličniku već nazivaju Kraljem bundeva, kao što su u obližnjem Islamu Latinskome Mirka Jurjevića nazvali kraljem pomidora.

Oaza na Lončarovim barama

"Jednom kralj uvik kralj", kaže uz osmjeh Peša, dok se iz pravca Poličnika Gornjeg približavamo odredištu. Uz put prolazimo pokraj lijepo uređenog vinograda saborskog zastupnika i dugogodišnjeg načelnika općine Poličnik Davora Lončara. Malo naprijed, uz put je i maslinik Željka Lončara, predsjednika skupštine Zadarske županije. Masline, sve domaće sorte oblica, dobro su njegovane, ali se vidi, da kao i Davorov vinograd trpe zbog velike suše i žege.

"Nema ništa bez zalivanja" govori Petar. "Jer odavna je rečeno: Ko navodnjava biće nešta, a ko ne, vraže išta."

Vidi se to i na Lončarovim barama koje se prostiru na nekoliko hektara, a usred zapuštanih bara - zelena oaza. Već izdaleka vide se orijaške tikve i suncokreti. Prizor kao u Srijemu ili Baranji. Dojam jedino kvari što, oko te zelene Petrove oazice, sve ostalo je već godinama u ledini obraslo travurinom, sikavcima i korovima svake vrste.

"Nažalost niko ni ne kosi, a kamoli da bi ora i sadija. Ne kosu jer u cilom Poličniku od blaga postoje samo dvi krave i stotinjak ovaca", govori Petar. Nije to lipo vid’ti, ali kako se približavamo njegovoj parceli osmijeh mu se pomalo vraća. Lubenice su pri kraju, ubrao je oko tri tone, ali zato tikve i suncokreti blistaju. Oni su i neke vrste zaštita orijaškim tikvama. Zaštita od sunca ili nedobronamjernika?

Petardama protiv vrana

"Ima tih lutalica, bože sačuvaj", kaže Pere. Zbog tikava i lubenica u polju je puno puta prenoćio. Borio se i s vranama. Ne kao većina drugih snimkama imitacija pištanja sokolića nego petardama. Da, petardama, pirotehnikom koju koriste za božićne blagdane. Pakiranje od 25 komada 20 kuna.

"Vidin ih kad se prikradaju, okupe se i počnu spuštati na obližnje stupove s namjerom da sletu među tikve i čatrune. Tad ja iz zaklona opalim. Da vidiš, brale, kako bižu. Nekoliko puta tako i one vidu da tu nema šale. Pametne su vrane. Oprezne. Osite me na kilometar, upoznale su moj traktor pa već dugo ne prilazu ni tikvan ni čatrunin", prepričava Peša kako je dobio bitku s vranama.

"Ajde, dođi. Provajmo je nas dva podigniti", poziva me dok naš fotoreporter snima divovske tikve. "Ma kakvi nema šansi, to ni kran nebi diga", kažem Peri, a on zadovoljan. Osmijeh mu od uha do uha. Voli on ove tikve, iako još nije odlučio što će s njima. Možda na izložbu Bundevijadu u Tovarnik?!

Sjeme iz Tovarnika

"E taj Tovarnik je i kriv za sve", govori Pere, otkrivajući kako je uopće došao na ideju da posadi tikve.

"U veljači ove godine slušam ja Hrvatski radio. Emisija “A, sada mi” koju vodi Željko Kovačić. Bila je priča baš o toj Bundevijadi u Tovarniku. Bilo mi je zanimljivo. Toliko da sam žarko zaželio imati baš te velike tikve. Srićom, kćerka Anita udana Kovačević, radi na pošti. Kad sam joj povjerio svoju želju, ona je nazvala kolegicu u Tovarniku i pitala zna li nekog tamo tko ima veze s tikvama."

"Kako ne, glavni je Mićo Brkanović, a on često dolazi u poštu", odgovorila je kolegica iz Tovarnika. Nije prošlo ni tjedan dana kad na adresu Petra Lončara, stiže paketić sa sjemenkama i upustvom za sadnju. Radi se o američkoj sorti "Atlantic Giant" koja naraste i do 200, 250 kilograma, naravno ako se posade u odgovarajuće tlo i uzgajaju po svim pravilima.

"Čuo sam se poslije telefonski s Brkanovićem i zahvalio mu", kaže Lončar.

Zalivanje iz slavine

Prema upustvu najprije je početkom ožujka iskopao jame za sadnju. Metar sa metar. U jame vratio pola zemlje i dopunio ih sa stajskim gnojem. Dodao, kaže, nešto malo, par kila NPK-a. Krajem travnja posadio sjemenke u posude u plasteniku.

"Kad su se razvile presadnice odnija san ih gori na Lončarove bare. E, i onda je počelo zalivanje. Svaki dan svakoj po 50 litara vode i ništa drugo. Nisam dodava gnojiva ni škropija, osim jednom sa Kristalonom. Sve je bilo lako dok u polju nisu prisušili bazeni pa sada već misec dana vučem vodu od kuće. Iz špine. Napunim plastične kante, zakačim prikolicu i traktorom u bare. Zalivam svaki božji dan. Kako žega i suša ne prestaju ima dana kada oko tikava bacim i po 200 litara vode", govori Peša.

Zna da će račun za vodu biti pozamašan, "ali ko koga pita, meni je bitno da tikve nisu žedne", ustrajan je Lončar. Baš u tom trenutku priključila nam se i njegova supruga Ivanka.

"E, valja sam jedan put vikala", reče ona, iako se odmah moglo naslutiti da je i njoj stalo do tikava. Poštuje svog supruga pa i njegove želje. Tako je od 69-te, otkad su u braku. On iz Poličnika, a ona iz Podluga, a upoznali se i zaljubili u Austriji. Kako?

Zagledali se u Austriji

"Čekaj, ajmo pomalo. Ispočetka", inzistira Pere.

"Kad san završija osnovnu školu i tija ići na zanat za soboslikara lakše ti je bilo iz Poličnika otić u Sloveniju nego u Zadar. Nije bilo autobusa, a ni novaca za biciklu. Kao i neki naši mištani prije mene tako san ti i ja otiša u Kranj, 66-te izučija zanat, počeja radit, al nije prošlo ni devet miseci mora san u onu vojsku, u JNA. Posle vojske kratko u Zanatsko-uslužno poduzeće u Zadar, a 69-te ode ti Pere lipo u Austriju. Tamo upozna Ivanku, koja je došla tamo s niti punih 18 godina. Zagledali se, zaljubili i došli se vinčati u Poličnik pa odma nazad u Austriju. Iz Austrije u Njemačku, a iz Njemačke 78-me kući u Poličnik", prepričava Petar.

"Ko da nas je neko s neba bacija na ledinu" , kaže Ivanka i dodaje "Udri radi sve ispočetka. Pravi kuću, štalu, pojatu, vatrenicu, garažu...U polju sadi kumpire, pamidore, čatrune, šenicu... I tako sve malo pomalo. Podigli i školovali dicu, dvi ćeri. Imaju pet unučadi, od kojih najstariji Martin ima 24 godine."

Ponosni na unuka Martina

Vole sve, ali na Martina su posebno ponosni. Kao ponajbolji student u generaciji na Agronomskom fakultetu u Zagrebu gdje je završio za magistra struke pozvan je na daljnje školovanje i rad u Ameriku. U Kaliforniju. "Bit će enolog", ponosno će Pere nudeći nas svojim pršutom i žuticom. "Govori šest jezika, a učinija je od debita, maraštine i zera francuskog inji blana", (ugni blancha, op.a).

Što će biti ove godine i kakvo će biti od grožđa kad su, usljed suše i žege, bobice ostale male, pa se ni Pere ne usudi prognozirati. Ne zna još ni što će s tikvama. Ako ove godine kao preklani kupi praščiće davat će ih njima. Za stoku su ove bundeve prava poslastica. A može se koristiti za prehranu ljudi. Praviti pite, stavljati u juhu. "Od nji dvi bilo bi pite ne samo za sve Poličane nego i za goste iz susjednih mista."

Možda će, ipak, najprije u Tovarnik na Bundevijadu?!

"Ne, još ne znam. Nisam odlučija", zdvaja Pere."Nije ni bitno", veli. "Bio je izazov probati i dokazati najprije sebi pa i drugima da se i u našim poljima mogu uzgojiti ovako goleme tikve. To mi je najbitnije", zaključuje Petar Pere Lončar. Dosad je bio poznat kao soboslikar, poljodjelac, pjevač, zvonar...A odsad i kao neokrunjeni kralj bundeva iz Poličnika.

Zvonar crkve sv. Nikole

Punih 10 godina Petar Pere Lončar bio je zvonar u Župnoj crkvi sv. Nikole. Iz tog razdoblja ima više anegdota, a u svakoj se spominje kako je, onako moćan, Pere prejako poteza konope. Dok je župnik bio pokojni don Ante Erstić, jedne godine prid veliku litnju oluju grmilo je i sivalo pa je Pere zvonija protiv tuče. I, gle čuda. Krupa je zaobišla Poličnik, ali je potukla Petrove čatrune u obližnjoj Baštici.

"Otira si krupu na svoju njivu u Bašticu", smijao se don Erstić.

U drugoj anegdoti koju često prepričava i okorjeli agronom Marijan Tomac, tvrdi se da je Petar Lončar prestao biti zvonar jer je prejako "luncijao". Toliko da je puklo zvono."Ovo vam je onaj što je razbija zvono", govori Tomac svima kad je Pere u blizini. Ali, ni Pere ne ostaje bez teksta. "Glavno je da je klepac u dobrom stanju!" Duhovito, kao i uvijek odgovara Pere Ločar bivši zvonar crkve sv. Nikole u Poličniku.

Pita za 1.332 osobe

Kad bi se napravila pita od samo jedne tikve Petra Pere Lončara bilo bi slatkoga za 1.332 osobe. Do te brojke došao je jednostavnom računicom. Naime, za jednu pitu od bundeve za prosječnu četveročlanu obitelj treba oko 60 dekagrama bundeve.

"Dodaju se još po tri jaja, 2 dcl vrhnja, šećer, cimet i gotove kore za pitu. Recept kaže da bundevu (tikvu) treba skuhati u malo vode, ispasirati je a zatim po ukusu dodati šećer i cimet. Pomiješati jaja i vrhnje. Prvu koru samo nauljiti, a drugu i treću samo premazati nadjevom. Saviti i staviti u pekač. Sirovu izrezati na komade a zatim ispeći da posmeđi. Još vruću pitu preliti s 2 dcl zaslađene vode", izrecitirao je Pere i recept.

Njegove su tikve tu i od svake se, kaže, može napraviti napraviti 333 pite. Ako je jedna pita dovoljna za četiri osobe to znači da se od jedne Perine tikve teške 200 kg može napraviti slatko za 1.332 osobe. Za sve stanovnike Poličnika kojih je oko 1.000. Ostalo bi za još gotovo slatkog za gotovo 300 gostiju iz susjednih mjesta u općini Poličnik. Ako bi se pita pravila od dvije tikve bilo bi pite za više pd 2.600 ljudi, a to je više od pola stanovnika Općine Poličnik (Briševo, Dračevac Ninski, Lovinac, Gornji Poličnik, Murvica, Murvica Gornja, Rupalj, Suhovare i Poličnik) kojih je ukupno nešto manje od 4.5 tisuće.

Štand isprid kuće

Otkad su se 78-me vratili iz Njemačke Pere i supruga Ivanka bave se poljoprivredom. Uglavnom povrćarstvom, iako su do preklani uzgajali i svinje. Imaju svoje kokoške i pure, ove godine su posadili 1000 sadnica lubenica, 500 sadnica rajčice, krumpire, crveni luk...

"Loš urod. Ekstremna je vrućina i suša pa ni zalivanje, nije pomoglo", kaže Perina supruga Ivanka. Imaju registriran OPG pa na štandu ispred kuće uz Jadransku magistralu prodaju vlastite proizvode. "Sve je bilo dobro dok nisu došli lanci. A i štandova je postalo prikoviše. U razmaku od nekoliko kilometara, između Murvice do Poličnika ima ih na 24 mista", kaže zaključivši ovu priču Ivanka, ponosna supruga Petra Pere Lončara, neokrunjenog kralja tikava iz dalmatinskog Poličnika.

Foto: Arif Sitnica