Kovrdžavost breskve Taphrina deformans je najznačajnija i najučestalija bolest breskve i nektarine. Vrlo karakteristična i lako uočljiva po deformisanim listovima.
Kovrdžavost lista breskve Taphrina deformans je najučestalija i najznačajnija bolest breskve i nektarine. Rasprostranjena je širom svijeta, gdje god se gaji breskva. Porijeklo vodi iz Japana, u 19. vijeku je identifikovana u Engleskoj. Kod nas se javlja svake godine i za nju je karektristično što nakon ostvarenja infekcije ne postoji način da se zaraza spriječi.
Može da nanese ogromne štete, propadanje lišća, ploda, smanjenje rodnosti za narednu godinu, a može da dovede do iznurivanja voćaka koje ostaju podložne izmrzavanju i napadu drugih patogena, što sve navedeno doprinosi kraćem životnom vijeku breskve.
Zaraza se obično dešava kad u vrijeme bubrenja pupoljaka potraje toplo i kišovito vrijeme. Kritični period za primarnu infekciju breskve je od početka bubrenja pupoljaka pa do pojave zelene tačke, a za ostvarivanje infekcije je potrebna dovoljna količina vlage. Najosjetljivija faza je kada se lisni pupovi počinju otvarati i vidi se 3-4 mm zeleni vrh listića pa do početka otpadanja latica.
Taphrina deformans je vrlo karakteristična i lako uočljiva bolest breskve. Bolest se prvo uočava na mladim listovima, prepoznaje se po karakteristično ukovrdžanim listovima. Pojedini listovi postaju zadebljali, deformišu se, lako se lome i često su veći u odnosu na zdrave listove. Kod deformisanih listova dolazi do hipertrofije (nagli porast tkiva zbog uvećanja broja i veličine ćelija) i hiperplazije (nagli porast biljke ili dijela biljke zbog povećane diobe ćelija).
Oboljeli listovi često dobiju zeleno-žutu ili zeleno-bijelu boju ili nijanse crvene boje. Deformisani listovi se suše i otpadnu pa se često desi da u maju i junu nastupi potpun gubitak lista na stablu. Nakon gubitka lisne mase dolazi do regeneracije listova što dodatno iscrpljuje biljku, zatim, negativno utiče na formiranje cvjetnih pupoljaka i takva stabla su podložna zimskom izmrzavanju.
Osim na listovima simpomi se mogu uočiti i na lastarima i plodovima, što je rjeđa pojava. Zaraženi lastari su zadebljani i deformisani, a na plodovima se javljaju mjehurasta ispupčenja.
Uzročnik ove bolesti na breskvi je gljivica Taphrina deformans koja prezimljava na kori drveta, grančicama ili u pupoljcima. Zaraza se dešava na mladom nediferenciranom tkivu uz dovoljnu količinu vlage. Optimalna temperatura za ostvarivanje zaraze je oko 15,5 - 21 C a za razvoj kovrdžavosti breskve oko 20 C.
Preporuka se odnosi na preventivnu zaštitu breskve, jedino takva je i moguća, fungicidima. Zaštitu treba obaviti prije nego se ostvare uslovi za infekciju prije kišnog perioda. Zaštitu breskve od kovrdžavosti lista moguće je obaviti u dva navrata:
Tzv. jesensko prskanje je potrebno obaviti ako je u toku vegetacije bilo zaraze. Tretiranje se obavlja kad je 75% opalog lišća na taj način reagujemo na prezimljujuće oblike patogena. Važno je napomenuti da ostvarene infekcije uzročnikom kovrdžavosti lista breskve ne može se naknadno suzbiti te je zaštitu potrebno izvoditi isključivo preventivno prije kiše, što znači već prisutno kovrdžanje na listu nije moguće otkloniti već se radi suzbijanje navedenim preparatima prije nego se bolest pojavi.
Na malim površinama infekcija se može smanjiti skidanjem zaraženih listova i rezom zaraženih izboja, što na većim površinama nije moguće. Opale, zaražene i pokidane listove bilo bi dobro sakupiti i spaliti izvan voćnjaka. Stabla koja su već zaražena i inficirana ovom gljivicom treba održavati u dobroj kondiciji što podrazumjeva u rano proljeće dodati gnojiva na bazi azota i redovno vršiti zaštitu od ostalih bolesti i štetočina.
Foto: Renata Dragović
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorica