Odlučili ostati i uspjeti pa osnovali farmu purana

Sve se može, kad se hoće - moto je Tuzlaka Armina Mustafića koji je s najboljim prijateljem Amarom Salkovićem krenuo u proizvodnju tovnih purana. Bez ikakvog prethodnog znanja o peradarstvu, u dobi od svega 25 godina, odvažili su se ući u biznis i stvoriti nešto svoje.

Halu u mjestu Brnjik kod Čelića, 40 kilometara od Tuzle, Arminu je dao otac, a do početnog kapitala od 20.000 KM, došli su kreditom. Počeli su s 300 komada pura, danas na Farmi tovnih purana imaju drugi turnus s 500 komada pura.

Htio u Njemačku, a onda se pridružio poslu

"Nisu nam baš davali šanse, dosta su pesimistični bili svi oko nas, ali ja sam oduvijek htio pokrenuti neki vlastiti posao", prisjeća se Armin nimalo lakog početka. Amar je, pak, radio u kopirnici i u međuvremenu završavao vanredno medicinsku kako bi otišao u Njemačku. Danas mu odlazak više nije opcija.

"Dugo sam ovo planirao tako da, jer mi je najbolji drug, malte ne smo braća, pitao sam Amara jel i on zainteresiran za ovaj potez s čime se i složio. Dao je otkaz i krenuli smo u posao. Prvi turnus i nije nešto baš dobro prošao. Imali smo puno grešaka i stekli smo ogromno iskustvo. Podigli smo zajednički kredit od kojeg smo kupili kombi hladnjaču, profesionalne hranilice pojilice, sistem za vodu i klaonicu kao i raznorazne druge stvari. Uzeli smo duplo vise nego prošli put i zasad se borimo", priča nam Armin koji je po struci arhitektonski tehničar.

No, iako obojica nisu imali velikog iskustva sa stočarstvom, uspjeli su dogovoriti posao s lokalnom mesnom tvrtkom koja im otkupljuje pure. Udružene su tako domaće snage. Kod uzgoja pura, kaže, najbitnija je hrana, a oni su eksperimentirali. Zasad im se proizvod iz Gračanice pokazao kao najbolji, a ljudi polako prepoznaju kvalitetu purećeg mesa čija proizvodnja nije razvijena u BiH. Naime, uvozi ga se iz Hrvatske i Mađarske, a s njihovom farmom dobio se domaći, visokokvalitetan proizvod čija cijena iznosi 10 KM po kilogramu. Očišćenom i dostavljenom.

Žele postati prepoznatljivi u BiH, a onda krenuti i u izvoz

"Ljudima izgleda skupo ali zapravo i nije jer dobivate 10 kila veoma zdravog mesa", naglašava Armin dodajući da je potrebno četiri mjeseca da bi purani dosegli 15 kilograma. Oni imaju i jednodnevne i jednomjesečne purane, no upozoravaju, tko je neiskusan, a želi se baviti purama, svakako neka nabavi jednomjesečne. Pure baš i ne krasi pamet.

"Kad su skroz male morate među njih ubaciti malo pile kako bi im pokazalo gdje je hrana. Inače mogu posteljicu pojest i umrijet kraj hrane i vode", upozorava Armin.

Zasada na farmi koja nosi naziv AMAS (inicijali njihovih imena i prezimena), rade njih dvojica jer je sve automatizirano. Međutim, očekuju da će se uozbiljiti - hala ima 400 kvadrata i može primiti 1200 pura te zaposliti barem još jednu osobu za početak. Želja im je postati prepoznatljiv na domaćem terenu, a onda jednog dana i početi izvoziti. Prije toga dobiti i halal certifikat.

"Želimo da nas ljudi prepoznaju, da se ustabilimo i da dobijemo više podrške", zaključuje Armin. Obojica, pak, poručuju mladima da se svakako okušaju u vlastitom poslu, ma što im želja bila. Kasnije se neće kajati što nisu ni pokušali.

Foto: Farma tovnih purana AMAS/facebook