Šaranima prijeti opasnost od Koi herpesvirusa?

Prva pojava ove opasne bolesti zabilježena je prije 18 godina u Sjedinjenim Američkim Državama, odakle se vjerojatno raširila diljem svijeta. Poharala je ribnjake Belgije, Italije, Austrije, Nizozemske, Njemačke, Danske, Afrike, Izraela, Japana, Švicarske, Indonezije i Ujedinjenog Kraljevstva, a sada je došla praviti štete i u našoj regiji.

Naime, izvještaj Svjetske organizacije za zdravlje životinja potvrđuje obolijevanje šarana od Koi herpesvirusa (HKV) u šaranskim ribnjacima na području Hrvatske, s ovom se zaraznom bolesti riba nije za šaliti.

Smrtnost može biti i do 100%

Uzimajući u obzir relativno brzo širenje ove bolesti, polazi se od činjenice da je ono povezano sa svjetskom trgovinom ribe pri kojoj dolazi do prijenosa patogena putem žive ribe. Postavlja se pitanje, gdje je sustav zakazao i što je još važnije, prijeti li opasnost širenja infekcije koja može poharati i osiromašiti slatkovodno kontinentalno ribarstvo?

Polazeći od svjedočanstava koja kazuju kako se bolest javlja pretežito ljeti pri rasponu temperature vode od 18-28 stupnjeva, gdje pri temperaturi nižoj od 13 stupnjeva ne dolazi do uginuća, dok se pri temperaturi od 23 stupnja bilježi visoka stopa smrtnosti, dolazimo do zaključka kako na mogućnost širenja zaraze znatno utječe temperatura vode. U tom kontekstu, prilikom širenja virusa više utječe temperatura vode od koncentracije virusa u vodi.

S obzirom na to da pri haranju Koi herpesvirusa smrtnost riba može biti i do 100%, virus se smatra jednom od najopasnijih bolesti za sve dobne kategorije šarana i šaranskih vrsta riba. Problematika ove bolesti ogleda u tome što virus ostaje infektivan u vodi najmanje 4 sata, bez da mu je dokazan način ulaska (preko škrga, kože ili probavila) u ribu.

Paziti na dezorijentirane šarane blijedih i otečenih škrga

Simptome je moguće očitati kroz fizičke i promjene ponašanja pri kojima dolazi do blijedih i jako otečenih škrga, vidnih ozljeda kože te nepravilnog ponašanja šarana koji u slučaju obolijevanja odbijaju hranu, bivaju dezorijentirani i imaju visoku frekvenciju dišnih pokreta.

U svrhu se očuvanja kontinentalnog ribolova razvija pripravak (vakcina) za stvaranje imuniteta šarana te se preventive radi razvijaju nove linije šarana koje bi trebale imati manju smrtnost u slučaju pojave bolesti.

Budući da se ova bolest ne smatra zoonozom, ljudi se prilikom kontakta s zaraženom ribom ne mogu zaraziti. Isto vrijedi i ako pojedu zaraženu ribu.

Foto: Dražen Krstanović