Preko pastisa i vinograda do očuvanja okeana!

Francuska firma Pernod-Ricard daleko je od klasičnog konglomerata. Njihovo ime ne veže se samo uz proizvodnju vrhunskih vina već i uz zaštitu mora i okeana. Kako je došlo do toga? Naime, u julu 1909. godine rođen je Paul Ricard. Njegov djeda Louis Ricard bio je seoski pekar, kojeg je naslijedio sin Joseph. Joseph je oženio svoju ljubav iz djetinjstva Josephine.

Paul Ricard je oduvijek volio umjetnosti, ali volio je i znanost, tako je i stvorio pastis (dao mu je ime "Ricard, pravi Marsejski pastis") liker od anisa, kad je imao svega 23 godine, tačnije 1932. godine. Paul je čak tri godine proveo tražeći savršeni ukus, tražeći mišljenje drugih ljudi, sve do 7. aprila 1932. kad je pastis i zvanično legalizovan. Svaku noć dolazio je sa porudžbinama. Ubrzo je kao svog asistenta angažovao brata Pierra a u pomoć su mu priskočili i stari školski prijatelji kao i komšije. U jednom trenutku svi su bili zaposleni.

Preko pastisa do zaštite okeana

Preko dana Paul je učio o trgovini, noću je pravio akumulatore, skoro digao svoju sobu u vazduh zbog brojnih kemijskih eksprimenata, čitao je sve moguće knjige, slikao je.

O njegovoj ljubavi prema umjetnosti govori i činjenica da je 1967. kupio sliku Tuna Fishing koju tada Salvador Dali nije još ni dovršio. Slika je 1973. godine ukradena ali je pet godina kasnije pronađena na željezničkoj stanici u Parizu. Jean-Paul Ladeur proveo je 700 sati restaurirajući je. Slika se trenutno nalazi u kući u Marseju koju je kupio 1937.

Godine 1937. ostaje bez oca, a 18 mjeseci kasnije i bez brata, tada na čelo firme dovodi svoju majku i asistente i dobija veliku podršku od svoje druge porodice, njegovih zaposlenih.

Paul Ricard je govorio: "Ako hoćeš da usrećiš ljude, plati ih, motiviraj ih i poštuj ih".

Mnogo je investirao u marketing i 1938. godine prodaja je iznosila više od 2.4 miliona litara, ali 1940. u okupiranoj Francuskoj Višijski režim zabranjuje pastis. Čekao je skoro devet godina da se zabrana ukine i tada su počeli da rade punom paro. Godine 1951. prodali su 9 miliona boca, 1962. godine 22 miliona i 1971. godine 60 miliona boca.

U toku rata zaštitio je sve svoje zaposlene i njihove porodice jer su svi počeli da rade kao farmeri i sve su sami proizvodili jer je cilj bio da se prehrane. Tako niti jedan zaposleni nije izgubio posao. Salinitet zemljišta je bio veliki problem, ali su i to riješili da bi započeli proizvodnju. Tada je i rekao kako je lijepo porculansko bijelu zemlju učiniti opet zelenom.

Govorio je: "Ako hoćeš da usrećiš ljude, plati ih, motiviraj ih i poštuj ih". Kupio je dva otoka, Les Embiez i Bendor, i naravno omogućio je svima da imaju šansu da slobodno dodđ, tako da i danas možete da posjetite otoke koji su na oko sat vremena udaljeni od Marseja.

Luka posjeduje ISO 14001 certifikat

U razgovoru sa unukom, Paula Ricarda, Patriciom Ricard nisam mogla a da ne primijetim sa koliko ljubavi i sjaja u očima priča o njemu. Ona je direktorica Instituta za okeanografiju Paul Ricard koji smo posjetili na otoku Les Embiez i koji je osnovao Paul Ricard jer je shvatio da se okoliš ali i Mediteran nalazi u opasnosti. Šezdesetih godina prošlog stoljeća je bacanje otpada u more bilo uobičajno za gradove, a odlaganje crvenog mulja u bllizini Marseja samo je još više povećalo prisutnu zabrinutost.

Kod nje je prisutan veliki optimizam kad je u pitanju naša planeta, vrlo je posvećena svom poslu i meni je zapalo za oko da joj je vrlo bitno da znanstvenici imaju slobodu da istražuju.

Otok Les Embiez je specifičan, ne samo zbog toga sto je privatan i što je otvoren za turiste ili što ima oko 20 stanovnika, nego sto i luka na otoku posjeduje ISO 14001 certifikat. Papirići ili opušci cigareta, otpad po obali, nije nešto što će vam pokvariti sliku ili ugođaj, jer toga nema.

Ne možete da se izgubite jer je otok mali i možete laganom šetnjom da ga obiđete za par sati ili manje, ima hotel, crkvu, prodavnicu. Nisam naišla na uobičajene turističke štandove, nema saobraćaja, obična vozila su zabranjena (samo su električna vozila dozvoljena), i vrlo zanimljivo da je sve na otoku sagradio čovjek koji ga je i kupio - Paul Ricard. Posljednja građevina koju je sagradio je bila crkva.

Uzgoj morskih ježeva

Na institutu se održavaju dječije radionice u vezi zaštite mora, klimatskih promjena, predivni akvarijum je otvoren za posjetioce, moguć je razgovor sa znanstvenicima koji će vrlo rado izaći u susret i odgovoriti na svako pitanje, a sprovode se i razna istraživanja, od restauracije morskog dna do uzgajanja morskih ježeva. Morski ježevi su posebno bili bitni za okolne ribare koji su tražili pomoć radi održivog konzumiranja morskih ježeva.

U suradnji sa firmom Pernod-Ricard kojoj je cilj da se skrene pažnja na klimatske promjene i koja svojim aktivnostima podstiče svoje zaposlenike da vode računa o okolišu, institut je pokrenuo projekat Take Oceans For Future. Vrlo značajno je da je ovaj projekat podržao, ni manje ni više, nego Paul Watson, svima dobro poznat zaštitnik okeana iz Sea Shepherda.

U firmi Pernod-Ricard vodi se računa da zaposleni imaju dan odgovornosti kad nešto korisno rade za svoju okolinu, sade i uzgajaju voće i povrće, a vodi se računa i o emisiji gasova.

Take off je pokrenuo Alexandre Ricard (CEO firme Pernod-Ricard) u cilju obilježavanja 50 godina instituta. Cilj je da se aktivno podržavavaju mladi znanstvenici sa prestižnih fakulteta i da se pomaže znanstvenicima koji pronalaze rješenja za ugrožene okeane i klimatske promjene, vrlo im je bitna aktivna sinegrije između znanstvene zajednice, univerziteta, ekonomskih aktera, nevladinog sektora, partnera i običnih ljudi.

U firmi Pernod-Ricard vodi se računa da zaposleni imaju dan odgovornosti kad nešto korisno rade za svoju okolinu, sade i uzgajaju voće i povrće, vodi se računa o emisiji gasova, jer kako kaže Alexandre Ricard: "Ja nisam znanstvenik niti ekspert, ali hoću da dam svoj doprinos".

Takođe planiraju da smanje broj proizvoda na zalihama čime će uštedjeti oko 200 miliona eura između 2016. i 2020., sa druge strane prema strategiji za period 2015.-2020. stavit će zaštitu okoliša u "srce svojih proizvoda" jer im je cilj da održivo upravljaju svojim vinogradima i da samim tim smanje svoj ekološki otisak.

Foto: institut-paul-ricard.org