Što treba znati o gajenju domaće lobode?

Domaća loboda (Atriplex hortensis) je povrtlarska kultura koja se ranije gajila u svakoj bašti, a danas je rijetka povrtnica. Poznata je pod nazivima: jestiva loboda, ljetni špinat, baštenska loboda, vrtna loboda, francuski špinat, planinski špinat, domaća pepeljuga, baštenska pepeljuga. Rasprostranjena je širom Europe, Mediteranskog područja, Centralne Azije i Kine. Vodi porijeklo iz Male Azije i Orijenta. Smatra se da su je Rimljani donijeli u Europu. Pripada porodici Amaranthaceae kao špinat i blitva. Ima mnogo varijeteta, a najčešće se gaje zelena i crvena domaća loboda (Atriplex hortensis var rubra). Domaća loboda razlikuje se od divlje (Chenopodium album).

Kako gajiti domaću lobodu?

Domaća loboda uspjeva na osunčanim terenima, ali podnosi i sjenu. Odgovaraju joj plodna, humusom bogata tla sa ph 6,5 do 7,5. Loboda je osjetljiva na kasne proljetne mrazeve, dok sušu podnosi bolje od špinata. Pored toga što dobro podnosi sušu, ipak je potrebno zalijevati jer listovi imaju bolji okus. Dobre pretkulture su paradajz, krompir i paprika. Sjetva na otvorenom obavlja se u drugoj polovini aprila, a minimalna temperatura za njeno nicanje je 10ºC. Prije sjetve sjeme je potrebno stratifikovati, odnosno izložiti niskim temperaturama nekoliko sati u zamrzivaču ili nekoliko dana u frižideru.

Biljka koju rijetko napadaju bolesti

Sjetva se obavlja u rano proljeće, početkom aprila, na dubinu od 1cm, međuredni razmak od 30 do 50cm i razmak u redu oko 10cm. U povoljnim uslovima loboda niče već nakon 7 do 14 dana. Može da se gaji i iz rasada. Mlade biljke su spremne za sadnju na otvorenom kada razviju 2 do 3 lista. Korijen lobode je razgranat i prodire duboko u zemlju i zbog toga je otpornija na sušu. Odlikuje se brzim rastom i može se brati već nakon 4 do 6 sedmica, kada se razvije rozeta od 6 do 8 listova. Tada se vrši i prorjeđivanje u redu na 25 do 30cm.

Pri visokim temperaturama razvija cvjetonosnu stabljiku koja može dostići 1,5 do 2m visine. Ne ide u sjeme brzo kao špinat na visokim temperaturama. Bočne cvasti se mogu odstraniti i to će omogućiti bolje formiranje listova. Oprašuje se vjetrom. Cvjeta tokom jula, avgusta i sve do sredine septembra. Sjeme se sakuplja od avgusta i tokom oktobra, okruglog je oblika, spljošteno, smeđe boje i zadržava klijavost 2 do 3 godine, maksimalno do 5 godina. Da bismo imali dovoljno sjemena potrebno je ostaviti 2 do 3 biljke. Sjeme se sakuplja tokom jeseni. Loboda je biljka koja se samozasijava i veoma brzo naseli baštu.

Veoma je otporna biljka koju rijetko napadaju bolesti. Od štetočina na lobodi se često javljaju crne uši. Najveći problem u gajenju lobode, kao i kod drugih lobodnjača (špinat) je što spada u grupu nitrofilnih biljkaka i akumulira nitrate. Najbolje je izbjegavati prekomjerno đubrenje azotom ili gajiti lobode u sistemu organske proizvodnje. Može da bude i veoma lijepa dekorativna biljka, posebno crveni varijetet. Tada se gaji u grupama 2 do 3 biljke zajedno.

Upotreba lobode

U ishrani se koristi lišće i mladi postrani izboji. Lišće domaće lobode ima srcast oblik i sadrži vitamine (ima visok sadržaj vitamina C,E i A), minerale (kalijum, kalcijum, fosfor, željezo, magnezijum), aminokiseline. Koristi se kao blitva i špinat. Mlado lišće može da se koristi svježe u raznim salatama, varivima i pitama. U jelima se može kombinovati sa koprivom, kiselicom, vrhovima cikle. Za nju je, kao i za ostale lobodnjače, karakteristično nakupljanje nitrata i oksalne kiseline. Ukusnija je od špinata zbog nižeg sadržaja oksalne kiseline. Lišće se bere tokom juna do sredine jula dok biljka ne razvije cvjetonosno stablo, jer se tada brzo poveća sadržaj oksalne kiseline u listovima i ono postaje štetno po zdravlje. Na 1m² može se ubrati i preko 2kg listova. Svježe ubrano mlado lišće je najbolje odmah potrošiti, a može se kratko čuvati u frižideru, (2 dana), na temperaturi od 1ºC.

Sjeme se može jesti isključivo kuvano.