Paradajz nemojte saditi s krastavcima, komoračem, graškom i ciklom. Oko paradajza posadite nevene (Calendula) da se smanji najezda bijelih ušiju.
Paradajz dobro raste sa šparogama, celerom, mahunama, lukom, peršinom, porilukom i krumpirom. Paradajz nemojte saditi s krastavcima, komoračem, graškom i ciklom. Oko paradajza posadite nevene (Calendula) da se smanji najezda bijelih ušiju.
Sjeme paradajza treba toplinu da proklije. Za rani početak rasta u siječnju ili veljači treba ih posijati u korita ili sjetvene posudice sa sjetvenim supstratom i držati u grijanom klijalištu. Kad biljka stvori tri ili četiri listića presadite je u veće posude. Sorte koje rastu vani očvrsnite, a one koje se uzgajaju u stakleniku posadite u uzgojnim vrećicama. Kad prođe opasnost od mraza, biljke presadite na otvoreno.
Za dodatnu zaštitu mladih biljaka prekrijte ih pokrovom ili agrotekstilom.
Kolci se trebaju čvrsto zabiti u tlo, na razmaku od šezdesetak centimetara, tako da biljke imaju dovoljno prostora za rast. Oko 10 cm ispred svakog kolca potrebno je iskopati jamice za sadnju i u njih staviti biljke, naginjući ih malo prema kolcima. Zalijte biljke i zatim nježno utisnite zemlju oko njih, pazeći da ne oštetite stabljike. Kako biljke rastu počnite ih vezati za kolce da im ponudite oslonac. Radite to redovito, pogotovo s visokim paradajzima, tzv. Kordonskim tipovima.
Paradajzima treba redovito i obilno zalijevanje. Kako biste im zajamčili dovoljno vode, u zemlju blizu baze svakog kolca umetnite malu posudu za cvijeće u koju svaki dan ulijevajte vodu. Kad se posuda napuni, voda će polako otjecati u tlo blizu biljaka. Možete ukloniti vrh s vrata dvolitrene plastične boce, odrežete bocu na pola i gurnete je vratom u zemlju. Vodom je punite svaki dan. Za vrijeme sezone rasta paradajza treba redovito prihranjivati, pa spremnik možete iskoristiti za dodavanje hranjiva topivog u vodi. Biljke možete hraniti gnojivom od koprive ili gaveza.
Poput brojnih drugih kultura, paradajz također mora biti prilično razmaknut zbog njegova volumena. Tlo u njihovoj bazi dobro je prekriti malčem. Upotrijebite slamu, lišće gaveza ili koprive, odnosno komadiće kore drveta, a sloj neka bude debeo do pet cm. Malč će ugušiti korov i pomoći zaustavljanju pretjeranog isparavanja vode s površine tla. Malčirajte samo na vlažnom tlu da zadržite postojeću vlažnost, jer će se u suprotnom onemogućiti ulazak kiše do korijenja, pa bi suho tlo i nadalje ostalo suho.
Paradajzi kordonci imaju običaj penjanja ili puzanja i većini treba neki oblik potpore. Usmjeravanje koronca prema gore znači da će zauzimati manje prostora na tlu, ali i da će izbjeći štetno djelovanje vlažnog tla koji potiče razvoj bolesti.
Koristite kolce ili štapove od lijeske, dugačke barem 1,5 metara i zabijte ih u zemlju blizu baze svake biljke. Kako biljka raste, stabljike joj rafijom ili špagom vežite za potpornje. Stabilnost kolaca zajamčit ćete postavljanjem u skupinu od tri ili četiri. Nagnite ih prema središtu i čvrsto zavežite na vrhu, tako da su postavljeni u obliku šatora po kojem će biljke rasti. Šator je dobro rješenje i ako vaš paradajz raste u ukrasnom vrtu.
Neke sorte paradajza rastu u obliku grma i ne trebaju oslonce. U vrtu ih nije dobro pustiti da rastu po tlu jer bi im plodovi mogli istrunuti. Poduprite ih preokrenutim drvenim sandukom.
Paradajz kordonce treba redovito pregledavati za vrijeme ključnih faza razvoja i ukloniti sve zaperke koji se pojave u pazusima listova. Ako se ne uklone, biljka troši energiju na stvaranje grma i smanjuje se proizvodnja plodova. Postrani izbojci na grmolikom paradajzu se ne pinciraju jer kasnije nose plod.
Kad paradajz počne cvjetati, stavite dvije žlice magnezijeva sulfata ("gorka sol") u pet litara vode i tu otopinu izlijte na tlo oko biljaka. Magnezij i sumpor iz tog spoja potaknut će zdrave plodove.
U kasno ljeto ili ranu jesen uklonite lišće koje zasjenjuje plodove, pa zbog nedostatka sunca usporava njihovu zriobu.
Upotrijebite ploče kojima se svjetlost zrcali prema paradajzu. Ploču prekrijte aluminijskom folijom, stavite uz potporanj i nagnite tako da hvata sunčeve zrake i odbija ih prema dozrijevajućim plodovima.
Zaperci paradajza, baš kao i ostali zeleni dijelovi biljke, imaju jedak miris. Pri najmanjem dodiru iz sitnih žlijezda na površini biljke oslobađa se obojena mirisna tvar koja se može iskoristiti za zaštitu drugog povrća od vrtnih nametnika. Ako zaperke paradajza stavite na listove kupusa ili neke druge kupusnjače, miris paradajza će otjerati kupusne bijelce i druge leptire. Zato na listovima više neće biti napasnih gusjenica.
Ako paradajz ujesen vani sporo dozrijeva, možda morate ubrati plodove da izbjegnete štetu od mraza. Unesite ih u suhu prostoriju bez mraza i spremite u smeđe papirnate vrećice, novine ili kutiju od voća.
Meso dozrelog paradajza stavite u zdjelu i dodajte malo vode. Na površini tekućine uskoro će se oblikovati bjeličasti bakterijski sloj. Nakon otprilike 36 sati dodajte još vode i promiješajte tekućinu. Taj fermentacijski proces odvaja sjemenke od mesa i sjemenke će potonuti na dno zdjele. Procijedite tekućinu kroz sito, isperite sjemenke pod slavinom i ostavite ih na komadu kuhinjskog papira da se osuše.
U bazu svake biljke umetnite posudu za cvijeće i do ruba je zakopajte u zemlju. Rano ujutro ili navečer napunite je vodom i pazite da ne smočite plodove ili lišće.
Foto: wittybear/Bigstockphoto, Karolina Tušek
Povezana biljna vrsta
Tagovi
Autorica