Kako spriječiti polijeganje rasada?

Gljivice iz roda Pythium mogu nanijeti ogromne štete u rasadničarskoj proizvodnji i dovesti u pitanje ekonomsku dobit. Raširene su svuda po svijetu, stalni su stanovnik tla i ima ih preko 100 vrsta.

Štete koje izazivaju su veće u zatvorenom prstoru gdje su mikroklimatski uslovi idealni za njihov razvoj. Češće napadaju klijance i mlade biljke, dok su starije biljke otpornije. Inficiraju biljke od početka klijanja izazivajući polijeganje rasada zvano još i "topljenje rasada". Parazitiraju veliki broj biljaka, a posebno su osjetljivi povrće (krastavac, paprika, paradajz), cvijeće i šećerna repa. Neke vrste mogu izazvati i propadanje klijanaca voćaka.

Simptomi oboljenja

Pošto su ove gljivice stalno prisutne u tlu, veoma često se susrećemo sa oboljelim biljkama. Ispoljavanje simptoma zavisi od starosti zaražene biljke i uslova. Već i sjeme može biti inficirano - nikada ne proklija i raspadne se u zemljištu. U našim uslovima najviše su osjetljive mlade biljke od momenta početka klijanja do pojave 2-3 lista. Simptomi se javljaju na prizemnom dijelu stabla u vidu vodenastih pjega. Pjege se brzo uvećavaju, a nekrotično tkivo je jasno odvojeno od zdravog. Oboljeli dio dobija smeđu boju i postaje sasušen. Ćelije u okviru pjege brzo izumiru, a stablo je na tom su mjestu tanje od zdravog dijela što dovodi do slabljenja mehaničke moći stabla i biljka poliježe. Na polegnutim biljkama se javlja bijeličasta prevlaka, micelija, koja se širi oko biljke.

Infekcija se širi sa oboljelih biljaka na zdrave u vidu koncetričnih krugova i upravo pojava takvig golih - ćelavih mjesta nam ukazuju na pojavu zaraze u rasadniku. Za nekoliko dana može da bude zahvaćen cijeli rasadnik ili topla leja i možemo da izgubimo cjelokupnu proizvodnju rasada u toku 4 do 6 dana.

Na korijenu se, takođe, može javiti nekroza koja se sporo širi od vrha do osnove korijena. Na korijenu dolazi do promjene boje i tamnjenja. Biljka ne propada, ali dolazi do sporijeg porasta, žućenja, smanjenog prinosa. U zavisnosti od uslova, biljke mogu da oporave korijen. Ovakav tip infekcije se javlja kod žitarica i kukuruza.

Bolest se može javiti i u mladom voćnjaku, ako su sadnice posađenje na svježe iskrčen stari voćnjak. Jabuke su posebno osjetljive. Starije biljke su rijeđe inficirane ovim gljivicama. Simptomi zaraze se javljaju u vidu manjih pjega na stablu, biljke su kržljave, ne uginu, mada se i to može desiti.

Uslovi prezimljavanja gljivica roda Pythium i pojave infekcije

Gljivice prezimljavaju u zemljištu u ubliku zospora koje vitalnost zadržavaju dugi niz godina. Njihovo klijanje stimuliše pojava materija prilikom klijanja sjemena i razlaganja organske materije. Do ostvarenja zaraze dolazi u uslovima povišene vlažnosti i temperature. Najčešća greška u proizvodnji rasada je pretjerano zalijevanje, a to pogoduje pojavi i širenju oboljenja. Za svoje širenje zoospore trebaju tekuću vodu. Pretjerano zalijevanje će dovesti do formiranja plitkog korijena što slabi mlade biljke. Širenju oboljenja pogoduju teško i zbijeno zemljište, slabo provjetravanje, ne održavanje higijene u rasadniku, pregust usjev. Optimalna temperatura za razvoj se kreće od 10 do 25ºC. U povoljnim uslovima infekcija se ostvaruje za 1 do 2h.

Preventivne mjere - najznačajnije u sprječavanju zaraze

Proizvodnja zdravog i kvalitetnog rasada je preduslov uspješne povrtarske proizvodnje i ekonomske dobiti. Velika pažnja se treba posvetiti preventivnim mjerama, jer kada jednom dođe do zaraze teško se biljke mogu opotaviti.

Preduslov za proizvodnju zdravog rasada je higijena proizvodnje, sjetva dezinfikovanog sjemena, koristiti dezinfikovan supstrat. Higijena tokom proizvodnje treba biti na visokom nivou. Sjetvu treba vršiti čistim rukama i rukavicama. Alat, posude, stolovi za sjetvu trebaju biti čisti i dezinfikovani. U tu svrhu mogu se koristiti razni rastvori:

• rastvor varkine i vode u odnosu 1:4,
• 70% rastvor alkohola u trajanju od 10 sekundi.

Stolovi i pod se mogu sterilisati sa 1%-tnim rastvorom CuSO4.

Supstrat koji se koristi u proizvodnji treba da bude namjenski. Ukoliko sami pripremamo supstrat, potrebo ga je dezinfikovati, a to je najlakše vodenom parom. Pripreme se dvije posude, jedna veća i druga manja, koja može stati u veću posudu da ivice i dno budu međusobno udaljeni od 3 do 5cm. Prostor između njih se napuni vodom. Velika posuda se poklopi. Voda se zagrijava do ključanja i ostavi da stoji najmanje 1,5h. Taj period je dovoljan da se unište patogeni i štetočine.

Obratiti pažnju na osvjetljenost i količinu zalijevanja. Po potrebi izvršiti "zasušenje" biljaka. Redovno vršiti provjetravanje i obezbjediti optimalan sklop biljaka u rasadniku i pravilno đubrenje, posebo azotnim đubrivima. Izbjegavati preduboku sjetvu sjemena. Ukoliko se bolest pojavi u rasadniku potrebno je ukloniti zaražene biljke i biljke oko njih, jer bi mogle biti inficirane. Izvršiti dezinfekciju tog mjesta.

Zaštitne mjere

Za zaštitu biljaka od oboljenja polijeganja rasada koriste se pripravci od biljaka, posebno od bijelog luka, preparati na osnovu bakterija i antagonističkih gljivica, zaštita hemijskim preparatima. Tretiranje rasada se vrši neposredno nakon sadnje, nakon pikiranja rasada i nakon presađivanja.

Foto: pixabay.com